.....nastavak 6.........
Bozic
Jutro
Probiudila me je bela svetlodst koja je dopirala spolja. Iznenadjen usatao sam i poluotvorenih ociju pogledao u snegom prekriveno imanje oko Hoga. Sve je bilo belo. Zabranjena suma, Hagridova koliba, jezero, tereni za kvidic, sve je imalo deeli beli prekrivac na sebi. Obozavao sam sneg. Svake godine bih na dan snega izleteo napolje i nosen naletom srece trcao po snegu. Obuzela me je sreca, radost. Brzo sam probudio Dana i pokazao mu.„ i zbog toga si me probudio?“ umorno je izjavio nasta sam se okrenuo i strcao u boravak. Boravkom su letele kristalne kugle i vecnci noseni levitirajucim cinima asistenata koji su verovatno imali zadatak da ustanu ranije i ukrase nam prostorije.„e, trkni do sobe i uzmi stapic. Ovo ukrasavanje moze biti i zabavno a i korisno.“ Doviknuo mi je jedan plavokosi sedmak nasta sam radosno pristao. Bilo je jako zabavno. Podizao sam kugle i kacio na zavese, jelke i sva mesta koja sam mogao zamisliti. Kada vise nije bilo ukrasa prisao sam jelci i ispod nje nasao gomilu poklona. Nakon dugog i iscrpnog butanja po prdu poklona konacno sam nasao poklon za mene. Bila je to velika crvena kutija sa velikom masnom na vrhu. Gotovo histericno otvorio sam je i u njoj nasao primerak knjige „kviravi mesec“ mog omiljenog pisca kao i ogromna kutija cokoladnih zabica. Poklon me je bas obradovao. Preko lica mi se prostirao osmeh od uva do uva. Srecan usao sam u sobu i probudio Daniela. Nije znao sta ga je snaslo. Trznuo se i bldo me pogledao.„jesi li ti normalan, da li si svestan da i kucni vilenjaci spavaju“ sanjivo je rekao Dan. Nasmejao sam se i istrcao iz sobe. Obozavao sam bozic. Sve je bilo veselo, srecno jednostavno prelepo.Dorucak
Narednih sat vremena citao sam novu knjigu iscekivajuci dorucak i konacno put kuci. Cela skola bila je ukrasena. Sa zidova su visili venci a u svakom cosku nalazila se po jedna jelkica ukrasena bojama skole. Bukvalno je svaki kamen odisao bozicnim duhom. Velika sala bila je nesto posebno. Sa zacarane tavanice padao je imaginarni sneg. Iza nastavnickog stola stajala je ogromna sarena i prelepa jelka. Standardne svece zamenile su bozicne i sve je bilo gotovo savrseno. Nakon sto nam je Dmbldor pozeleo srecan raspust svi smo se uputili u voz.Kuca
U vozu je vladala opsta euforija. Pevale su se bozicne pesme, jeli su se besplatni slatkisi. Ma sve je bilo gotovo idealno. Sedeo sam u prepunom kupeu. Pored starog drustva u kupeu su sedeli i mnogi drugi vrsnjaci. Michael je gitarom svirao bozicne pesme a svi ostali su pevali. Bozicni duh se osecao u svakom kutku inace sumornog kupea. Gotovo da nisam ni primetio ali smo vec pristajali na peronu devet i tri cetvrtine. Voz je jako sistao i ispustao paru koja je, kao da bez nje nije bilo dovoljno belo, bojila vazduh oko nas. Izasli smo, vec standardno se gurajuci sa bujicom naroda koji havire na sve izlaze. Unezvereno sam se osvrnuo oko sebe trazeci porodicu. Sa svih strana vidjao sam ljude kako veselo grle svoju decu. Osetio sam se prazno, usamljeno, vec panicno poceo sam da trcim pored svih tih srecnih porodica. Najednom, video sam majku kako me iscekuje na vrhovima prstiju. Iznenada se mojim licem rasprostrao osmeh. Osetio sam veliku kolicinu srece koja je kuljala iz mene. Zatrcao sam se jace nego ikad i snazno je zagrlio. Bilo je to ono sto mi je falilo svih ovih meseci, ono bez cega nijedno dete ne moze da zivi. Osetio sam se ispunjeno, srecno, bezbrizno. Osetio sam da sam zagrlio osobu koja me najvise voli na celom svetu. „ gde je tata?“, pitao sam majku osvrcusi se oko sebe.„tata je imao veoma bitnog posla u ministarstvu, znas ovih dana oni iz odseka za suzbijanje mracne magije ovih dana imaju bas puno posla. Nije lako biti ministar tako velikog odseka“, odgovorila je. Prepun utisaka koji su samo izvirali iz mene vratio sam se kuci.kuce, koliko mi je falila ta rec, ta pojava ovih meseci. Brzo smo usli u dvoriste pazeci da se ne okliznemo o ,snegom prekrivemni, put. Kuca je bila bas onakva kakvu je pamtim, doduse nisam ni ocekvao da se nesto promenilo za cetri meseca. Velika kamena kuca bila je prekrivna snegom. Bilo ga je svuda, na krovu, na sinsovima od velikih petougaonih prozora, velikih masivnih, drvenih vrata... bilo ga je apsolutno svuda. Usao sam u kucu i nasao se u velikom, drvetom oblozeni hodnik. Osecaj je bio predivan. Konacno sam kuci, apsolutno mojoj kuci. Ponasao sam se bas onako kao kada sam prvi put bio u Dijagon aleji. Disao sam duboko, koracao krupno. Utrcao sam u dnevnu sobu i bacio se na krevet. Dome,slatki dome.
1 Komentari |
0 Trekbekovi
Koji je to san ili java, ili ...
/Boki
Autor bokikojic — 15 Sep 2009, 18:53