JA U CUDESNOM SVETU HARIJA POTERA

......nastavak 3.......

Generalna — Autor mesecko @ 19:21

Trcanje kroz uspomene............

 

Prva svadja

 Nakon jos jednog napornog dana u skoli dosao sam u dnevni boravak i , bacajuci knjige i pergamente na jedan od radnih stolova, bacio se na trosed. Dok sam lezao i zamisljeno gledao u razplamsanu vatru misli su mi bile dalekovan svega vezanog za skolu. Moj mir u jednom trenutku je prekinula jedna od ucenica pete godine. Iako je pored troseda na kome samja lezao bilo jos dva slobodna kauca ona i njene prijateljice su ima zarku zelju da sednu bas na taj trosed sto mi je strasno zasmetalo. Poslednjim trzajem smirenosti u meni rekao sam im da imau jos kauca i da ja sa ovog ne planiram da se pomeram. Ocigledno uobrazena devojka pocela je da se dere na mene posle cega je drugaricama glasno rekla kako ne moze da podnese ove napaljene prvacice. Bila je to kap koja je prelila casu. Skocio sam sa kreveta i poceo da se svadjam sa njom. Ni sada kako ni u tom trenutku ne znam sta se tacno tad desavalo. Pricao sam svasta. Drao sam se i vredjao. Devojka, iznervirana vise nego ja, izvukla je svoj stapic i bacila na mene LEVICORPUS cin. U trenutku kao da me je neko uhvatio za levo stopalo i povukao na gore. Lebdeci u vazduhu zakacen za stopalo isukao sam svoj stapic i oslobodio se. Uperivsi stapic u nju i razoruzao je pomocu EXPELIAMUS cini. Bespomocna i uvredjena krenula je ka meni da bi me, ocigledno, udarila na sta sam je ja odgurnuo DEPULSO kletvom. Ustala je obrisala prasinu sa odore, uzela stapic i rekla mi da to jos nije gotovo. Nazalost, bila je upravu. Nekoliko minuta kasnije usla je u boravak u pratnji dva druga. Znao sam sta ce se desiti ali sam ipak zbunjeno pogledao u nju. Nasmejala se i rekla da mi nije trebalo da se kacim sa njom. Dvojica momaka nalik na gorile koje igraju pod njenim bicem isukala su stapice i pocela da me gadjaju najrazlicitijim kletvama. Prvo sto mi je palo napamet bila je cin PROTEGO koju sam brzo iskoristio. Iako bi ona trebala da mi pruzi duzu zastitu trajala je samo nekoliko trenmutaka. Kada je pala bacio sam se iza kauca koji je trebao da mi pruzi malo duzu zastitu. Sledeca stvar koja mi je pala napamet bila je cin WINGARDIUM LEVIOSA. Prva cin koju smo ucili. Levitacijom sam podigao tapiseriju sa zida iza njih i bacio je na napadace. Bilo je to taman dovoljno kupljenog vremena da izletim iz boravka i sidjem u hol u kome ima dovoljno ljudi da ih zadrze. Petaci su izleteli iz boravka i sisli u hol. Ocekivao sam da me svo troje napadnu i vec se psihicki spremio za bol. Medjutim, sisli su i jedan od gorila mi rekao da im vise ne prilazim ukoliko ne zelim da se borba nastavi. Konacno su svo troje otisli. Udahnuo sam duboko i usao u svoju sobu. Legao u krevet i zaspao. Bilo i je dovoljno uzbudjenja za danas. 

Odbrana od mracnih vestina

 Prijatan razgovor izmedju mene i Cisi prekinuo je Michael, crnokosi krupni momak koji je kezeci se usao u kupe.Cisi je skocila i izljubila ga. Bilo mi je tako drago sto ga ponovo vidim. Seo je sa nama i ubrzo smo nase putesestvije secanjima nastavili sa jos jednim putnikom, Michaelom.Odbranu od mracnih vstina mi je te godine predavao brat od strica mog oca, moj imenjak. Njegovi casovi su uvek meni bili jako zanimljivi. Svakog casa radili smo neku novu cin kojom bi mogli da se odbranimo od raznih napada. Bio sam prilicno spretan sa stapicem i nikada mi nije bio narociti problem da izvedem bilo koju. Stric je bio prilicno ponosan mnome. Svaki put bi dodao poene rewenclavu jer sam uvek bio najspretniji u celoj mojoj generaciji. Jednom smo trebali da radimo cin zarobljavanja. Trebaloje da kazemo ZAROBI i skoncentrisemo se na predmet koji zelimo da zarobimo. Pokazujuci nam cin Remus je stao ispred lutke za vezbu, uperio stapic i izrekao cin posle cega su dva konopca izletela sa vrha stapica i obmotala se oko lutke. Delovbalo je prilicno jednostavno. Podelili smo se u dve grupe i i stali ispred lutaka. Jedan po jedan bacali kletvu. Desavale su se razne stvari. Od toga da konopci ne izlete, da se konopci samo prospu ispred ucenika, do toga da konopci budu pretanki, da vezu onog koji baca i jos puno stvari zbog kojih sam se slatko ismejao. Dosao je red na mene. Osecao sam pritisak sa svih strana. Skoncentrisao sam se, drhtavom rukom uperio stapic u lutku i izgovorio cini. Video sam kako konopci izlecu. Tada je trebalo da se koncentrisem na ono sto konopci treba da urade. Jedan je pao odmah pored lutke dok se drugi lagano vezao oko zgloba na nozi lutke. Bio je to najdalji korak koji je iko od nas napravio. Pokusao sam drugi put, zatim treci a cetvrti put je bilo to to. Brzi debeli konopci poleteli su iz stapica i vrtoglavom brzinom obavili lutku. Bio sam ponosan na sebe. Jos jedna od uspesnih kletvi koje sam uspeo da izvedem, doduse malo teze nego ostale. Kada su svi zavrsili sa pokusajima ostalo je nas troje koji smo uspeli da upotpunosti izvedemo cin. Bili smo to Daniel, jedna Sliterinska devojka i ja. Sa dvadeset poena vise zavrsili smo i ovaj cas. Sve u svemu bio sam zadovoljan jedino sto mi je smetalo bila je modrica na nozi koju sam zaradiotako sto se kanap jedne devojke vezao oko moje noge.

....nastavak 2.......

Generalna — Autor mesecko @ 19:18

Jutro

 Vec sam poceo nervozno da lupkam nogom. Previse je to sentimetalnosti i patetike za moj ukus. Svi ti zagrljaji, suze... onda se vrata kabine otvorise i u nju udje Narcisa. Devojka trsavo ridje kose i prgave naravi, inace moja najbolja drugarica. Imala je, samo njoj svojstven, osmeh dok je ulazila i slatko smo se izljubili. Sela je i poceli smo pricu. Iznenada sam je upitao seca li se prvog dana nastave na sta je ona odgovorila osmehom i tako sam svoju putesestviju po secanjima nastavio u drustvu.Tog drugoseptembarskog jutra sam ustao neuobicajeno rano. Jos u pidzami seo sam na sims od prozora i gledao u zabranjenu sumu. Sve je bilo prilicno tmurno. Oblaci su bili sivi a kisa je besomucno udarala po blatu oko Hogwartsa. Seo sam za radni sto i izvadio parce pergamenta i napisao pismo roditeljima. Rekao sam im za Revenclav i detaljno opisao sve sto se moglo opisati. Skupio sam pergamente i poslao ih sovom mojima. Znao sam da iscekuju moje pismo jace nego sto su ikada ista ocekivali. Gotovo da sam mogao da im vidim nervozna lica koja izviruju kroz prozor i cekaju moju sovu. Kada sam i tu obavezu zavrsio obukao sam se i sisao u veliku salu u kojoj smo treebali da dobijemo rasporede casova. Kako sam rano ustao red je bio gotovo nistavan tako da sam brzo dobiomoj raspored. Za danas je prvo trebalo da imamo cas kod glavesine Revenclava, Flitvika, provesora cini. Zatim imamo napitke pa cini i na samom kraju odbranu od mracnih vestina. Nakon prve pauze od dva sata imamo herbologiju i astrologiju. Proucavajuci raspored popeo sam se u dnevni boravak sto nije bilo tako lako. Nakon toga sto sam nekoliko puta zalutao nasao sam se pred zagonetkom: „vidis drvo jeste, naudis drvo nije“. Iako sam dugo razmisljao od samog pocetka sam bio u dilemi izmedju mlatarajuce vrbe i drvobriznika, malih bica nalik drvetu koji ga cuvaju. Nakon eci peci pec izbora resio sam da izaberem drvobriznike sto se ispostavilo kao tacan odgovor. Usao sam  u sobu i, iako nisam morao, obukao odoru. Kragnu bele kosulje ucvrstila je kravata u zastitnim bojama Revenclava na koju je dosao sivi dzemper bez rukava koji je delimicno prekrivala duga crna odora sa dugim sirokim rukavima. Ne znam zasto ali sam osecao strasnu zelju da je obucem, da se sto vise stopim sa ovom fenomenalnom gradjevinom. Posle nekoliko sati koje sam proveo gledajuci kroz prozor otisao sam na dorucak u drustvu Narcise i blizanaca od kojih se nisam razdvajao. Seli smo na sredinu velikog revenclavskog stola i strpljivo sacekali ostale. Kada se sto gotovo napunio ucenicima culo se blagu PUF i sto se napunio hranom. Sa stomacima punim hrane otisao sam u kabinet cini zajedno sa grupicom od oko desetak clanova. Iz treceg puta pronasli smo kabinet i medju prvima usli unutra. Ucionica je bila gotovo potpuno drvena. Zidovi opasani policama sa knjigama ogradjivali su guge klupe za kojima smo sedeli. Posle duzeg cekanja na vratima se pojavio i glavesina. Bio je to patuljak. Izuzetno nizak, starii covek izuzetno veselog izraza lica. Cas je protekao tako sto smo se predstavili i zatim opusteno pricali o svemu sto nas zanima. Bilo je preko hiljadu pitanja na koje je profesor Flikvik smireno odgovarao. Tog dana imali smo jos dosta casova. Svi casovi su bili gotovo identicni. Profesori bi nam se predstavili, izlozili program nastave za ovu godinu a kasnije opusteno razgovarali sa nama. Svi sem profesora Severusa Snejpa koji je uleteo u kabinet koji je vise licio na srednjovekovnu tamnicu. Poceeo je sa tim da necemo morati da koristimo glupi stapic a zavrsio sa ispitivanjem svih nas, rejveklovaca o raznim napitcima i sastojcima. Bio je to najdosadniji cas do sada. Sve o cemu sam razmisljao je kako izdrzati Snejpa narednih sedam godina.

Powered by blog.rs